Uzmi moje ruke,i podji sa mnom.Mozemo promijeniti realnost.
Nekad se bojim realnosti,kukavica sam.Sta cu.Previse razmisljam,mozda je u tom problem.Ja volim onaj "svoj svijet".Volim ono djevojcicu u meni,volim kada se smijem bez razloga.I nikad,nikad ne bih voljela da se to promjeni.Odrastam.I s vremenom dobijak obaveze,i da bas to ODRASTAM.Bojim se one dosadne svakodnevice,one kod odraslih.Ustanu,idu na posao,dodju kuci,rade da prehrane porodicu..I tako iz dana u dan.Nikad me to nije privlacilo,ne zelim to sivilo.Oni kazu da su srecni,ako smo i mi srecni.Ne znam.Znacu kad i ja jednom budem zivjela kao oni,ili ne budem.
[Zbunjena sam.Veoma.]
8 Komentari |
0 Trekbekovi