"Ostani.Ti si me ucila kako se voli."
Zelim da dotaknem zvijezde.Zelim da letim.Zelim da trcim u polju punom maslacaka.Zelim da drzim leptira na svom kaziprstu.Zelim da mu pjevam,i da kazem kako je divan,i da nije vise ona gusjenica..Da mu kazem da mu zavidim na krilima,i da mu kazem da mi je zao sto ima tako malo vremena da upozna svijet.Mozda on ne bi htio ostati.Sekunde su mu dragocjene..Leptiri.Tako su divni,a nisu ni svjesni koliko su divni.Jeste li ikad razmisljali koliko se malo zivi,a koliko smo dugo mrtvi?Mi smo samo varnica u ovom plamenu zivota.
I opet mi na pamet padne onih "12 zvijezdica" Banja Luke.12 neduznih beba.Stradale u ratu,oholi ljudi im nisu dozvolili da disu.Nisu uspjele da udahnu,da osjete toplotu,da osjete kisu.Ljubav,zagralj,osmjeh.Cim su otvorile oci,zatvorile su ih.I zasto NIKO ne odgovara za njihove zivote..??U sta se pretvara ovaj svijet..Zahvalna sam Bogu,sto sam dobila priliku na svemu ovom..Veoma.A pogledajte ljudi koji su dobili priliku da DISU!Nezahvalni su..Kako tuzno. Mrzim tu nepravdu koja nas prati kroz zivot.Ali,nista drugo ne preostaje nego da se pomirim sa tim,i da bar ja pokusam biti pravedna,koliko mogu..Ne razumijem,ne razumijem NAS ljude.?-eto sto samo mi.