U svadji sa rijecima

Danas rijeci postaju suplje,gube svoje znacenje.Meni je to zalosno.Danas svako svakom ide i pise "volim te" "najbolji ortak/ortakinja zivot bi dala/dao za nju/njega".Danas to svako svakom govori.Pocinjem sve manje da vjerujem u rijeci.Danas kod malo koga rijeci postaju dijela.Dijela ljude opisuju,a ne rijeci.Et,eto zasto sam u svadji sa njima.Danas svako za sebe kaze da je ovakav,ili onakav,jedno prica,drugo radi.Danas je takvih slucajeva sve vise,ili kad malo bolje razmislim svi smo mi nekad takvi.Nije li to zalosno?U sta se ovaj svijet pretvara?.[Sto vise upoznajem ljude,sve vise volim zivotinje.]