U svadji sa rijecima

08 Mar, 2010

Na peronu broj 7

Generalna — Autor lostshadow @ 13:39

[Pricacu vam jednu pricu,koja je bas nevezana za sve oko mene.Dijelici mene ce biti u njoj,ali koga to jos interesuje.Koga jos interesuju price neke anonimne cure sa bloga.Da,I don't care.Imam potrebu da je napisem.]

U zivotu postoje dani koji nam ne ostaju u sjecanju,koji se ne razlikuju od drugih,u kojima ne donosimo nove odluke,i ne stvaramo nesto novo.Za Katarinu ovo je bio bas jedan od tih dana.Vani je bilo klasicno.Oblacno,nekako tipicno za Mart.Druge zene/djevojke su obiljezavale ovaj ovaj dan kao "njihov dan" takozvanii 8.mart.Katarinu bas i nije bilo briga,otac joj je radio kao policajac,nikad ga nije bilo kuci.Majka je bila klasnicna domacica,i Katarina je pokusavala da se prilagodi "normalnom" ziovtu svojih roditelja,ali nije uspjevala.Voljela je da sjedi na klupama,i gleda vozove kako odlaze i dolaze.Voljela je kada vidi prijateljice kako se grle,kako ushicena pricaju jedna drugoj,i u glavi je zamisljala usprene scene,i muziku bas kao na filmu.Katarina je imala kratku crnu kosu kao ugalj,oci kao noc,a osmijeh kao da je od porculana.Kaca-kako su je od milja zvali.Bila je nedelja,sutradan je trebala u skolu.Katarina nije marila,i dalje je sjedila  i prepustala "slucajnosti" da odradi svoje.Pogled koji je lutao,trazio utociste,je napokon uspjelo da se smiri.Oci su joj se zadrzale na prosjecnom covijeku.Imao je oko 40,45 godina,prosjecno.Imao je po koju boru,i samo po neku sijedu.U ruci je drzao ruzu,izgledala je kao tek ubrana iz rajskog vrta.Katarina ga je posmatrala,covijek je imao krvave ruke.Bio je sav u ogrebotinama.Sjedio je,gledao u jednom pravcu,i izgledao kao da ne razmislja.Kaca je znala da ce to vece biti drugacije od ostalih.U pogledu covijeka nasla je utociste,osjecala je neku toplotu.Ne zna ni sama,sta joj se sto desava,pa njemu je 40! Nakon kratkog premisljanja prisla mu je,pruzila ruku:"Ja sam Kaca."-prosaputa.Covijek je pogleda nezainteresovano,i precuta.Kaca bez ikakvog ometanja sjede pored njega i upita:"Sta se desilo,jeste dobro?" "Hah,dijete.Sta se desilo,desio se ZIVOT kao i obicno!" Kaca precuta....

 

[Ovo je jedna od najglupljih prica koju sam napisala.Haha.Toliko je glupa da ne mogu ni da je zavrsim.A zasto je objavljujem?Hmm.Da naslov ne bi propao,podsjeca me na danasnji dan.]

Svim  pripadnicama ljepseg pola Srecan 8. Mart.Nadam se da imate neko ko ce da vam pokloni ruzu od srca.]


Komentari

  1. Za divno cudo zivot i jeste jedina stvar koja nam se desava :)

    Autor mesecina — 08 Mar 2010, 18:26

  2. Da..Kako god okrenes "zivot" je skup zivotnih desavanja. :-D

    Autor lostshadow — 08 Mar 2010, 18:41

  3. Kako god da okrenes neces uspeti zivot da razumes u potpunosti. Ja volim da filozofiram (citaj - lupetam), ali znam da nema nikakvog smisla...
    Zivot je ono sto nam se desava sta god to znacilo :)

    Autor mesecina — 08 Mar 2010, 19:51

  4. Znam kako ti je..
    I u potpunosti se slazem..A to za filozofiranje,haha,nisam nista bolja,kad krenem ne znam da stanem..:-D
    Ma zivot je tu da ga zivimo,da ga igramo po sopstvenim pravilima.

    Autor lostshadow — 08 Mar 2010, 20:37


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me

Powered by blog.rs